… ili ti HnF u tri pokretne slike, slične, a opet totalno različite… od večernje idile, preko jutarnje borbe za opstanak do popodnevnog zena u samoći planine 🙂
Slobodno mogu reči da mi je hike and fly filozofija planinarenja i letenja zbilja primijenila život. To je kombinacija koja daje strašno puno novih dimenzija, varijanti i mogućnosti. Naravno, s druge strane, ona i oduzima ponešto jer traži jedan sasvim drugačiji pristup planiranju izleta, odabiru tajminga, destinacije, ali i društva. Postoji cijela studija o tome i baš sam nedavno (tražeći HnF rute po Alpama)  na jednom forumu naišao na raspravu kako HnF koncept izleta na višim planinama često ne može biti prilagođen pješacima, pogotovo kada se moraju poklopiti meteo prilike i vremenski period. Tu se lako dođe do razlike od jednog dana, pa ono što spreman HnF tim izvede u dva dana s putom, klasičnoj pješačkoj skupini treba 3. Spust je ono što čini razliku. 2000 visinskih metara i ravne linije od 15ak km znače cca 40 min leta u stabilnom stanju atmosfere, ali minimalno 6h-8h hoda, ovisno o terenu, koji optimizacijom rute rezultiraju duljinom puta od barem 20ak km ili čak i više. O zahtjevnosti spusta gdje ima otpenjavanja stijena ili drugih tehničkih poteškoća da i ne govorimo. Prevedeno, HnF otvara mogućnost ostvarivanja vikend uspona na destinacijama za koje inače trebaju tri, a taj jedan dan igra ogromnu ulogu. Barem u Alpama, vele sudionici rasprave.

Srećom, kod nas, na lokalnoj nam planini, ta komponenta ne dolazi previše do izražaja, pa je zbilja gušt podijeliti uspon s dobrim prijateljima, a u spustu uživati na letačima svojstven način… Iako bih zbilja volio da nas više dijeli tu strast, bojim se da to nikad neće biti tako, pa tu ne vrijedi očajavati :-).

Ja znam zašto ptice pjevaju, ali i kakav je osjećaj kad perje drhti. Jedno bez drugog ne ide, ali davno sam prihvatio činjenicu da živiš tek onda kad radiš nešto što te zbilja ispunjava. U tim trenucima sve ima smisla… Čak i kad je čupavo i kad se za dlaku izvučeš, jedva čekaš krenuti opet… Dajte mi planinu, dajte mi krilo, dajte mi da živim! Samo, ponekad mi je zbilja žao što ne živim u Alpama 🙂